All for Joomla All for Webmasters
Biznis

S poslom negovatelja možete ostvariti pristojnu zaradu, čak i kod nas

Polaznici koji završe ovaj šestomjesečni tečaj dobijaju novu kvalifikaciju koju unose u radnu knjižicu tako da su osposbljeni da profesionalno obavljaju ova zanimanja.

Socijalno Edukativni Centar (SEC) iz Banja Luke osnovan je na inicijativu Caritasa iz Bosne i Hercegovine 2011. godine u momentu kada je pokrenut i projekat škole za socijalna zanimanja. Pod ovim zanimanjima se podrazumjevaju njegovatelji, personalni asistenti i pružitelji podrške za lica kojima je potreban taj vid pomoći. Slične podružnice postoje u Travniku i Mostaru.

“Naš cilj je da storimo kadrove koji se bave pružanjem pomoći starijim i nemoćnim osobama, ali i da poboljšamo nivo obrazovanja u ovoj zemlji. Istraživanja 2010. godine pokazala su da ne postoji niti jedna obrazovna ustanova koja se bavi obrazovanjem za ovu vrstu kadra, te da ne postoji ni nastavni program verifikovan koji bi omogućio stvaranje tog kadra, tako da smo mi od samog svog osnivanja ušli u kreiranje nastavnih programa gdje smo uz pomoć zavoda za obrazovanje odraslih i resornih ministarstava uspjeli sva tri programa stvoriti javno važećim”, kazao je za Buka magazin direktor SEC-a Igor Lukenda.

Direktor SEC-a Igor Lukenda

 

Obuka je mogućnost za prekvalifikaciju i posao

Polaznici koji završe ovaj šestomjesečni tečaj dobijaju novu kvalifikaciju koju unose u radnu knjižicu tako da su osposbljeni da profesionalno obavljaju ova zanimanja.

“Ratna zbivanja i nedaće koje su se dešavale u proteklom periodu dovele su do velikog broja preseljenja stanovništva iz ruralnih u urbane sredine i iz zemlje u druge države, pogotovo odlazak mlađe populacije. Došlo je do starenja stanovništva, a samim tim i potrebe za ovom vrstom zanimanja danas su potrebnije nego ikad”, naveo je direktor.

On tvrdi da je veliki je problem da se pruži pomoć starijim licima pogotovo u ruralnim sredinama, a u cijelom tom procesu teret ovog problema je na porodicama.

“Želja nam je bila stvoriti profesionalce koji će rasteretiti porodice i omogućiti kvalitetniji život osobama sa invaliditetom i starijim osobama”, naglašava Lukenda.

Unaprijeđenje obrazovanja

U Banja Luci je u ovih šest godina ovu obuku završilo 314 polaznika. Obuka traje šest mjeseci i podrazumjeva 500 nastavnih sati. Težište same obuke je na praktičnom radu i 280 sati se provodi u zdravstvenim ustanovama kao što su “Zotović” i u domu za starija lica, nekadašnjem gerijatrijskom centru. Onih preostalih 220 sati teorije i vježbi održava se u objektu SEC-a koji posjeduje učionice i rekvizite za obuku kojima bi pozavidjele, čak i obrazovne ustanove iz EU.

“Koncept ovog pristupa je da ljudi iz obuke izlaze kao gotovi radnici i čim završe sa našim teorijskim i praktičnim radom oni su osposobljeni da uđu u tržiste rada i to se pokazalo kao veliki benifit. Jeste da je malo komplikovanije organizovati ovakvu vrstu obuke koja u sebi sadrži mnogo prakse i to je u početku pomalo i teško za polaznike, ali oni koji započnu obuku i izdrže prve dvije sedmice ne pomišljaju da odustanu”, naglasio je direktor SEC-a.

Potrebno je naglasiti da je obuka orijentisana na samoga čovjeka i da je polaznik u centru procesa.

“Bježimo od postojećeg školskog sistema da je polaznik neko ko je tu došao skroz prazan i da ga trebamo zatrpavati formalnim informacijama. Trudimo se da on bude aktivni sudionik cijelog tog procesa. Svako ko dolazi u taj proces sa sobom donosi i životno iskustvo i to je ono na šta mi želimo kalemiti nove sadržaje i u biti kad ta dinamika proradi unutar same grupe onda nastavni proces nastaje sam od sebe i ljudi s radošću krenu da usvajaju nova znanja koja su primjenjiva, praktična i konkretna”, objasnio je Lukenda i dodao da na taj način žele da obrazovanje u BiH unaprijede, transformišu i modernizuju.



Potrebe za njegovateljima ogromne

Direktor SEC-a je dodao da je obrazovanje za osposobljavanje ove vrste kadra socijalnih zanimanja pun pogodak jer je potreba za tom vrstom radnika jako velika, te da ni u narednih deset godina neće moći da proizvedu količinu kadra koje će zadovoljiti cjelokupne potrebe našeg društva za tom vrstom usluge.

“Mi se ne bavimo posredovanjem u zapošljavanju, ali najčešće nas nazovu ljudi koji imaju potrebu za ovu vrstu usluge i mi onda pomognemo, ili ljudima koji su trenutno na obuci ili onim koji su obuku završili, da dođu do posla. Ono što je  bitno za naglasiti jeste da i ovdje kod nas ima posla i da polaznici i završeni asistenti ne moraju ići u inostranstvo da bi došli do zaposlenja”, tvrdi direktor.

Obuku je u početku sufinansirao austrijski Caritas, ali to je trajalo samo prvih godinu dana. Troškovi obuke sada su na teretu polaznika i one koštaju 1300 KM, međutim sva potrebna oprema i udženici uračunati su u cijenu i ne postoje nikakvi naknadni troškovi školovanja. Uplate se mogu vršiti na mjesečnom nivou, pa kada se cifra podijeli na šest mjeseci one i ne izgledaju toliko velike.

Način rada i disciplina koja se provodi prilikom obuke imaju za rezultat brojne pozitivne efekte.

“Polaznici poboljšavaju radne navike, a jedan efekat koji se kod njih pojavljuje jeste vrsta samopouzdanja koje se ljudima vrati u toku obuke. Ljudi se ponovo osjećaju važni i sposobni za nešto”, rekao je Lukenda.
Sagovornik nije pristalica odlaska naših ljudi u strane zemlje i objasnio je da ima i drugih načina da se osvari zapošljenje u inostranstvu.

“Mi sa austrijskim Caritasom imamo u planu da pokrenemo projekat povezivanja naših negovatelja sa korisnicima usluga iz Austrije na način da ljudi, ipak ne ostaju u stranim zemljama nego da pružaju usluge polumjesečno, 14 dana radeći a 14 dana boraveći u BiH”, najavio je direktor.

Cilj je odlazak

Međutim, Željko Stojaković koji je završio obuku njegovatelja u februaru ove godine, ima sasvim druge planove. On pripada generaciji ljudi srednjih godina koji su razočarani situacijom u zemlji i koji će pokušati pronaći bolju budućnost u zemljama Evropske unije.

“Obuka koju sam završio je odlična stvar i shodno situaciji u kojoj živimo to je dobra ulazna karta za zemlje Zapadne Evrope, Njemaču i Austriju. Oni primaju taj kadar, legalno se mogu dobiti papiri i mogućnost zaposlenja. Gore za početak možemo raditi kao pomoćnici njegovatelja dok ne položimo razliku predmeta. Primanja su solidna od kojih se može živjeti i izdržavati porodica ovdje u Republici Srpskoj”, bio je jasan Željko.

Željko je radio mnoge stvari u životu. Po struci je mašinski tehničar, a za sebe kaže i da je propali student političkih nauka. Otac je troje djece i nije mogao i da studira i da obezbjedi egzistenciju za potomke. Iz nužne potrebe se bavio sa tridesetak zanimanja, od kopanja do konobarisanja, građevine po Njemačkoj na crno, a čak je radio i za strance u Afganistanu.

“Sve kad se sabere i oduzme nije to ni trajno ni stalno rješenje, tako da je Socijalno Edukativni Centar napravio odličan program u smislu da nam je omogućio da dođemo do zaposlenja kako vani tako i ovdje. Ko želi da radi i ovdje u Banjaluci može da nađe posao njegovatelja. Pet-šest maraka je satnica, a može se konkurisati i u zavodu za fizikalnu medicinu”, kazao je Željko i dodao da se on ipak odlučio da posao njegovatelja nastavi u Njemačkoj, a upisao je i kurs za Njemački jezik.

“Kada budem stekao dovoljno znanje Njemačkoj jezika, negdje u maju ili junu, planiram da potražim posao u toj zemji. Od polaznika koji su išli sa mnom na obuku dvije treći su već pronašli zaposlenje u zemjama Zapadne Evrope i zadovoljni su”, tvrdi Željko.

On je na početku obuke mislio da neće moći, kako on kaže, “imati želudac” za taj posao, međutim vremenom je shvatio da je to lijepo i humano zanimanje, što ga i jeste privuklo tom pozivu.

Na kraju je Željko zaključio da je cilj što prije da napusti BiH, jer dosta mu je čekanja kada će svanuti u ovoj zemlji.

“Nije svanulo nit će svanuti”, kazao je na kraju razgovora razočarani Željko.

Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

IZDVAJAMO

To Top