Goran Pavlović muzikom je počeo da se bavi u srednjoj školi. Još kao klinac je zavolio bendove kao što je Led Zeppelin i gitarista poput Erika Kleptona, ali i bendova koji su svirali “težu” varijantu rokenrol muzike (Black Sabbath, Metallica, Iron Maiden…). Rođen je u Brčkom i jedno vrijeme je živio i u Banja Luci, gdje je nastupao u akustičarskoj varijanti svirajući standarde po klubovima. Bio je vlasnik i jednog manjeg kafića, ali to je bila samo kraća faza njegovoga života, jer je ubrzo otišao u Austriju. Trenutno živi u Beču gdje je osnovao bend Boundary i pohađa Jazz Konzervatorium.
“Muzika me je privlačila od kako znam za sebe. Odrastao sam na bluesu i rocku. Za vrijeme Lune, Twins-a i kojekakvih naših grupica ja sam se trovao Doorsima, Pink Floydom, Claptonom, Muddy Wattersom, Zeppelinima”, započeo je svoju priču Goran.
Prisjeća se da je jednoga dana, kada je imao oko devet godina, njegova baka došla u posjetu i odvela ga u grad da izabere nešto za poklon.
“Šetajući tako gradom stali smo pred štand sa kasetama. Baka mi je rekla da izaberem neku od kaseta i ja sam naravno birao po omotu. Prva je bila Metallica, album Load, a druga Partibrejkers, ne mogu se tačno sjetiti koji album. Dođem kući i pustim kasetu Brejkersa, pjesma Rođen loš. Sve ok, čisti rock, mlatim šiškicama, to je to. Ali kada sam pustio Metallicu, Ain't my Bitch, doživio sam nevjerovatni osjećaj. Zvuk ovog benda me je ostavio bez teksta i zapitao sam se, da li je ovo moguće? Izašao sam iz sobe i zamolio baku da se vratimo u prodavnicu kaseta. Isfolirao sam kao da jedna kaseta ne radi i da moram da je zamjenim. I naravno Brejkerse smo zamjenili za još jedan album Metallice, Master of Puppets.”, prisjeća se Goran sa osmjehom.
On je tada i definitivno odlučio da želi da se bavi muzikom i da je to životni put kojim želi da ide. Ali brzo je shvatio da taj put nije ni malo lak.
“Počeo sam učiti svirati gitaru. U osmom razredu sam imao svoj prvi band, zvao se D'n'K. Nakon par godina to je postao fin band. Svirali smo autorske stvari i obrade benda Metallica. Osjećao sam se ispunjeno jer sam shvatio da je to stil života kojem pripadam. Bili smo mladi i sigurni u sebe”, objašnjava muzičar.
Goranov prvi bend bio je aktivan oko devet godina. D'n'K, Hetfield i kasnije Lemmy su ga, kako kaže, oblikovali kao čovjeka i muzičara.
“Ta dva velika čovjeka su krivci što sam ja ovakav kakav sam danas. Tokom odrastanja, muzički vidici su se širili. Polako sam počeo da se vraćam bluesu, rocku, onda stoner rock-u, koji trenutno dosta slušam. Razni žanrovi su vremenom pristizali, ali metal je i dan danas ostao moja omiljena furka”, kaže Goran.
Vremenom je počeo sarađivati sa nekim našim lokalnim bandovima. Kratko vrijeme je bio zamjena za pjevača u Perishmentu i gitarista u banalučkom Spidfriku.
“Radio sam neke muzičke pokušaje i projekte, ništa toliko značajno, ali muzika, svirke i buka su bili prisutni u mom životu od onog dana kada sam prvi put čuo Metallicu i više nego sam bio svijestan”, tvrdi Goran.
Ali sve je to trajalo do trenutka kada je jednoga jutra odlučio da okrene list.
“Jedan dan sam se probudio, razveden, mamuran, umoran, blizu nervnog sloma. Hiljadu misli mi se vrtilo u glavi. Prisjećao sam se svega što sam do tada doživio. Radio sam sto nekih poslića, imao lokal, vozio motor, obišao sve i svašta, radio još više od toga. Bavio se sportom, upoznao kamaru ljudi, živio pomalo i uličarskim životom, ali sam ipak uspio i da se odškolujem”, prisjećao se Goran.
Mnogo se toga nagomilalo u životu ovog mladog muzičara koji još nije napunio ni trideset godina ali se u tom trenutko osjećao umoran i star. Padalo mu je na pamet i da se mane rokenrola i da počne da svira po svadbama, jer tamo se vrte mnogo veće pare, a kao što znamo na ovim prostorima od rokenrol muzike slabo ko može pristojno da živi.
“Ipak, ljubav prema rokenrol i blues muzici bili su jači od te praznine koju sam osjećao. Mnogo sam vremena, krvi i znoja uložio u sve to i nisam bio u stanju sve odbaciti i početi glumiti nekog novog čovjeka koji je zadovoljan poslom, strankom, monotonijom u sredini gdje se sve ono što je normalno i lijepo smatra ružnim, odvratnim, glupim i nevažnim”, kaže Goran.
On se odlučio za potez koji je bio možda i previše smion i radikalan, ali kasnije je uvidio da je uradio najbolju stvar u životu. Spakovao je stvari u kofer, gitaru i ruksak na leđa. Isprovociran, razočaran i, kako kaže, na smrt iznerviran ovdašnjom nazadnjačkom politikom, ljudima i nekulturom, odlučio je da novi život nastavi u Austriji, živjeći kao ulični svirač.
“U tom periodu sam se dosta našao i valjda osjetio taj blues i to me je ispunjavalo. Na ulici shvatiš da ljudi poštuju i cijene kada uoče da neko radi nešto iz ljubavi”, kaže muzičar.
Nakon nekog vremena Goran je upisao Jazz Konzervatorium u Beču. Učenje vježbanje, svirka i R'n'R su odjednom dobili mnogo veći smisao i ovaj mladi muzičar je napokon osjetio da nije uzalud gubio vrijeme.
“Sebi sam zacrtao da nema nazad. Nema više razmišljanja o bilo čemu drugom osim da radim ono što volim i da se takmičim sa najvećim neprijateljem – sobom. Ne interesuje me da li ću biti isti, sličan ili bolji od nekog, nego da napredujem i da vidim koliko ću biti bolji sljedeće godine. Danas se bavim samo muzikom i ne interesuje me nista drugo. Ispunjen sam jer radim ono što volim. U isto vrijeme je i teško i lijepo, i nikad ispod 300 na sat. Ono čega se ne sjećas, ispriča ti neko drugi i super. Jedan moj dobar prijatelj, od kojeg sam dosta naučio o muzici, ima običaj da kaže da je život muzičara prelijep, ali da ga ne bi nikome poželio”, kaže muzičar.
Goran trenutno radi na svom Blues – Stoner Southern Rock projektu, sa odličnom ekipom, muzičarima i prijateljima. Kaže da ne žure puno i da će se sve desiti kada bude trebalo. Uporedo s ovim projektom osnovao je i bend Boundary.
“Band ne svira da bi promijenio muzičku istoriju, da bi donio mir u svijetu i spriječio glad. Sviramo jer nam je lijepo raditi ovo čime se bavimo, a najbitnije je da se super provodimo i uživamo. Cilj nam je tu energiju i atmosferu prenijeti na publiku”, kaže Goran.
Prije par sedmica Boundary je objavio svoj prvi singl, a snimanje albuma je još u toku i trebao bi biti završen krajem juna.
“Sve je počelo spontano. Kroz maglu se sjećam proba i demo snimanj. Nakon par mjeseci, kada smo odslušali to što smo odradili do tada, vidjeli smo da materijal nije ni malo loš i odlučili smo da snimimo album. Energija je tu, svi se razumijemo, svi smo na istom levelu, i za sada sve ide po planu. Uskoro ćemo izbaciti i drugi singl, a pred kraj 2018. godine planiram, ako bude moguće, da sa bandom proputujemo kroz bivšu Jugu i da uradimo par svirki. Momci sa kojim sviram su ovdašnji muzičari i ja im ne mogu objasniti i dočarati da tamo ima super ljudi i mjesta, iako je sve otišlo k vragu”, rekao je na kraju Goran.
dijaspora.news/buka.com
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.