Riječ je o veoma staroj izreci koja se pominje i u narodnoj i umjetničkoj književnosti. U našim krajevima i danas se kaže – skupljeni “S koca i konopca”.
I u jednom dijelu publiciste Rodoljuba Čolakovića nalazi se ovakav primjer: “U ustanak se ubaciše nekakvi probisvjeti bez roda i imena, balije, šokci odbjegli robijaši, ljudi s koca i konopca”.
Izreka je stigla čak i do pravnih spisa, pa je tako u jednom delu Valtazara Bogišića zapisano: “Skupljalo se među njih ljudi sa svake strane…što no riječ s koca i konopca”.
Iako je riječ o izreci koja je u prošlosti bila veoma rasprostranjena, a i danas se često govori, njeno značenje prilično je mračno i vuče korijene iz turskih vremena.
Naime, sve do sredine 19. vijeka u našim krajevima je postojao običaj da se osuđeni na smrt nabijaju na kolac ili vješaju. Ove surove metode naročito su primijenjivali Turci nad hajducima i viđenijim Srbima. Tako se za one koji su uspjeli da izbjegnu vješala ili nabijanje na kolac govorilo da su pobjegli “s ko(l)ca i konopca”.
Izvorno, izreka se odnosila na okupljanje zlih i pokvarenih ljudi koji se ne libe da počine bilo kakav zločin jer su već osuđeni za najteža djela. Danas, akcenat je više na činjenici da je riječ o grupi različitih ljudi sastavljenih/prikupljenih sa svih strana, bez izbora i kriterijuma.
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.