All for Joomla All for Webmasters
Ljudi

Tražili radnu snagu, a došli ljudi

Interesantno je da u Nemačku, kako pre pola veka tako i danas, sa nekadašnjih jugoslovenskih prostora, mahom dolazi obrazovana i stručna radna snaga, od zanata do doktorata, za razliku od gastarbajtera poreklom iz nekih drugih država. Ljudi iz ranijeg gastarbajterskog talasa sa ex yu prostora mahom su se zapošljavali u fabrikama, nastanjivali oko gradova gde postoji jaka industrija , kao što su Minhen, Štutgart, Keln, Frankfurt, Hamburg…

Tada niko od njih ni sanjao nije da će ceo radni vek provesti u Nemačkoj, da će tamo steći čak i unučad, mnogi zauvek ostasti, uprkos tome što su u rodnom kraju podigli grandioznu palatu, proširili i unapredili gazdinstvo, stvarali imetak potomstvu, ali i sebi za starost. Jer, pre pola veka mnogi su u Nemačku dolazili sa idejom da ostanu nekoliko godina, zarade pozamašan novac i vrate se. Vremenom su rok produžavali, deca odrasla iškolovala se. U tuđini potomci i svoje porodice osnovali. Slična situacija se događala i onima na privremenom radu u drugim zapadnoevropskim zemljama, kao i prekomorskim iseljenicima.

Foto: pixabay

Prota Mateja Matejić iz Amerike davnih godina je govorio da je prva generacija novodošlih u stranoj sredini, zauvek osuđena na krst, ali bez uskrsnuća.

“Mi smo razapeti na krst bez prava na vaskrsenje. Došli smo, koren nismo pustili. Što smo stariji nostalgija više vuče ka rodnom kraju, ali kako ostaviti sopstvenu decu i unučad kojima je rodna gruda, ova naša tuđina. I kojima je naša otadžbina, jedino zemlja porekla i postojbina predaka”, govorio je prota Mateja.

Kada je reč o Nemačkoj, vize su se pre 50 godina, najpre odobravale na godinu – dve, od 1973. na pet godina, tako da su gastarbajteri mogli da planiraju budućnost, u zemlji gde žive i rade. S obzirom na to da privredna situacija u Jugoslaviji nije išla uzlaznom linijom, mnogi su produžavali boravak na svakih pet godina, te je vremenom ostanak postao trajan. Kako u Nemačkoj tako i u drugim zapadnoevropskim zemljama.

Otuda je i švajcarski pisac Maks Friš primetio: “ Tražili smo radnu snagu, a došli su nam ljudi”.
Kako je vreme proticalo i u Nemačkoj su shvatili da im gastarbajteri uglavnom ostaju trajno, iako Nemačka nije sebe videla kao useljeničku zemlju, te su počeli da usklađuju i zakonske propise sa novonastalom situacijom. Jer, radnici sa prostora SFRJ, 1972. godine bili su čak najbrojnija inostrana zajednica, brojnija čak od Turaka, Grka ili Italijana. Ali, za razliku od pomenutih, nisu bili upadljivi. Kulturološki se nisu mnogo razlikovali od Nemaca, brzo su savladavali nemački jezik, sličan im je način ishrane, imaju sposobnost da se lakše uklope.

Takođe, u doba ranog gastarbajterstva, treba i to pomenuti, razvio se posao koji se odnosio na pomoć gastasrbajterima, počev od servisnih informacija neophodnih za svakodnevni život pa do nemačke pravne regulative. Te prve generacije gostujućih radnika u većini slučajeva nisu imale sopstveni impuls za brzu integraciju.

Decenijama je bio pravi biznis pomagati im da se snađu, da ispune formulare na nemačkom, te kako da nađu povoljan i dobar smeštaj, kako doći do bolje plaćenog posla, informisati ih o zdravstvenom i obrazovnom sistemu… Jer, ako im neko ne ukaže da u komplikovanoj nemačkoj zakonskoj regulativi imaju određena prava, oni su ih sami teško mogli otkriti. Bez obzira što je u to vreme, odnosno do 1973. kada je SFRJ prestala da šalje radnu snagu, postojalo organizovano zapošljavanje, a propisi jednostavniji nego sada.

Zanimjljiv je i podatak da tih godina jedan deo jugoslovenskih gastarbajtera, onih koji su se dobro integrisali, napušta posao u firmama i započinje sopstveni biznis u Nemačkoj. Menjaju životne navike, odlučuju se da budu samostalni, da uđu na tržišnu utakmicu i krenu u poslovnu neizvesnost. Mahom se otvaraju restorani sa tzv jugoslovenskom kuhinjom, koje inače nije bilo u Jugoslaviji pod tim nazivom. Stariji gastarbajteri, ali i Nemci, još pamte te dupke pune kafane u kojima su porcije bile obilate, mesa u izobilju, a nisu bile skupe. Ti restorani su, međutim, počeli masovno da se zatvaraju uoči raspada SFRJ.

Dijaspora.news/nasiusvetu

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

IZDVAJAMO

To Top