All for Joomla All for Webmasters
Biznis

BOSANC PRAVI METLE I ZARADJUJE 5 EVRA OD SVAKE: Ljubomorno čuva tajne starog zanata

 

 

Usred visokih šumovitih brda, kao među toplim jastucima, ušuškalo se selo Vrše, udaljeno desetak kilometara od Sanskog Mosta. Ovo pitoreskno seoce broji stotinak kuća i oko 350 stanovnika, a oduvijek je bilo na glasu po starim zanatima.

Nekada su u ovom kraju bili rasprostranjeni grnčarski, kovački kao i zanati koji se odnose na izradu raznih alatki i predmeta od drveta.

Jedan od starijih mještana koji ljubomorno čuva tajne starih zanata je penzioner Đemil Velić, jedini proizvođač brezovih metli, sepeta i sličnih proizvoda od drveta na ovim prostorima.

Velić kaže kako je ove vještine naučio još u ranom djetinjstvu, te da mu je to sada solidan izvor prihoda pored skromne rudarske penzije, koju je zaradio kopajući ugalj na obližnjim rudokopima mrkog ugljena.

Đemil Velić čuva stari zanat od zaborava: Brezova metla najbolje čisti ulice

Foto N.N. nezavisne.com

Za izradu jedne brezove metle, kaže Velić, potrebne su grančice drveta breze, s obzirom na to da se radi o najkvalitetnijem drvetu za ove svrhe. Cijena metle je deset maraka.

“Materijal nije teško naći jer je breza drvo koje je rasprostranjeno u ovdašnjim šumama. Grančice se slože u snop i povežu, a zatim se napravi štilo. Za negovu izradu najbolje je drvo lijeske ili bukve”, dodaj Velić.

On ima stalne mušterije, najveći broj svojih proizvoda isporučuje lokalnom komunalnom preduzeću u Sanskom Mostu, a plasira ih i na području susjednog Prijedora.

“Za čišćenje ulica najbolja je brezova metla. Sem toga, veoma je čvrsta, otporna i može potrajati duži period”, kaže Velić.

Dodaje kako, pored brezovih metli, izrađuje sepete, vile za sijeno te druge predmete i rukotvorine od drveta.

 

Kaže kako se sepet tradicionalno plete od mlade ljeskovine, drveta koje je poznato po izuzetnoj savitljivosti i čvrstoći.  Zanimljvo je kako sepet u ovim krajevima ima i drugi naziv – rudnjak. On potiče iz davnih vremena, kada se uz pomoć ove drvene košare izvlačila željezna ruda iz rudarskih okana. Ruda se u sepetima transportovala do rijeke Sane i potom lađama prevozila do metalurških centara, gdje je prerađivana.

“Zbog toga sepeti obično imaju jednu ručku uz pomoć koje se teret kačio za samare tovarnih konja, po jedan sa svake strane”, objašnjava Velić.

Žalosti ga činjenica da su tradicionalni zanati danas pred izumiranjem i da mladi nemaju nimalo interesovanja da  im se posvete.

dijaspora.news/nezavisne.com

 

 

Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

IZDVAJAMO

To Top