All for Joomla All for Webmasters
Duhovnost

NEVJEROVATAN PUT DO PAKLA I NAZAD: Matija je bio je invalid, na drogama, nije želio da živi, a danas pomaže drugima

Matija Gorjanec je rođen u Zagrebu i imao je djetinjstvo prosječnog dječaka u Hrvatskoj. Nije mu mnogo toga falilo u odrastanju, bio je i ostao sportski tip. Ostao, jer, poslije onoga što mu se dogodilo, svi su očekivali da će odustati od sporta. I ne samo od sporta. Međutim, Matija, ne samo da je nastavio sa sportom, već njegov život danas, poslije teške nesreće u kojoj je osto nepokretan, ima mnogo više smisla nego ranije.

-U vrijeme mladosti bavio sam se skejtanjem, rolanjem, bordanjem, brdskim biciklizmom i svim ostalim domaćim sportovima. Gledajući sada svoj život tada nisam imao neki cilj u životu pa kako vjetar puhne. Sve moje odluke su uglavnom trajale kratko jer po prirodi sam između ostalog i neustrajan i nedosljedan. Prijateljstvo sam doživljavao jako lično, no davao se jako plitko. Sa sedamnaest godina odlazim s prijateljem na motoru van. Zadnje čega se sjećam je da stojim za šankom pijem pivu …

Saobraćajna nesreća nije jedio što je Matijin život okrenulo drugim tokom. U jednom momentu skupio je snagu i rekao “NE” drogama, a danas obilazi škole i drži predavanja tinejdžerima.

Kada ste imali nesreću? Kako se to dogodilo? Šta ste pomislili kada su Vam saopštili da nećete moći da hodate?
… i nakon dva tjedna budim se u bolnici iz polukome i ne sjećam se uopće što se dogodilo. Uz to što saznajem da sam slomio kičmu, da ne mogu micati noge I da ništa ne osjetim do ispod prsa, saznajem i da sam skoro izgubio život. Pošto sam bordao, rolao, skejtrao i vozio bajk mislim si kako je ova nesreća previše za mene I sa svojih 17 g. govorim da ću si oduzeti život. Međutim, s vremenom sam bio psihički sve bolje, počeo vježbati i krenuo u misiju oporavka. Iako su mi doktori davali nadu, od onda je prošlo 20 godina i još uvijek sam u kolicima.

Kako ste ušli u svijet droge? Koliko je to trajalo? Kroz šta ste prolazili? 

Iako sam bio u kolicima u svijet droge sam ušao zbog radoznalosti bez razmišljanja željan dobrih osjećaja. Drogiranje je trajalo par godina, a kao povremeni konzument preko vikenda, nisam puno razmišljao da bih se kao osoba mogao raspasti iznutra i naravno da nisam očekivao ikakve psihičke posljedice, međutim, bio sam potpuno u krivu. Od obitelji sam naravno skrivao svoje stanje, a obitelj se naravno nadala da nemam tih problema. Pokušao sam prekinuti s porocima, no, saznao sam za svoju palu narav koja me držala u šaci. Iako sam izlazio van i pravio se da je sve u redu okičen zlatnim lancem, naušnicama, tetovažom i frizurom u svim mogučim nijansama sive boje, iznutra sam vrištao i nadao se da ovo nije kraj iako je sve izgledalo tako.

Prije nego što počnem o svom prvom susretu s drogom htio bih iznijeti svoje razumijevanje što je droga, a što je ovisnost. Iako droga i ovisnost su usko povezani, rekao bih da otvorenih očiju ne vidimo stvarni problem. Pod time mislim da je “STVARNI PROBLEM STANJE PRIJE” cigarete, trave, alkohola i droge radi kojeg želiš uopće probati cigarete, travu, alkohol i drogu!

Mislim da će se velika večina samonom složiti s jednostavnom definicijom ovisnosti, a to je: “nešto bez čega ne možeš.” Iako sam u svojoj mladosti koristio; speed, bombone, kokain, tripove, travu I alkohol, I ako je ta definicija točna da je ovisnost nešto bez čega ne mogu onda vidim da sam u velikom problemu jer postoji toliko stvari kojima sam robovao davno prije nego što sam postao poročan. A ti problemi su; ponos, lijenost, bludnost, mržnja, sebičnost, oholost, sex prije braka, samopravednost… bez kojih nisam mogao živjeti, tj., nisam ih mogao prestati raditi iako sam htio.

Jeste li pokušavali da prekinete? Kako ste raskrstili s drogom?

Sa svojih 21 godinu sam postao psihički bolesnik u invalidskim kolicima. Nakon dvije godine života u kolicima započinjem razgovor o životu s dva poznanika iz kvarta. Ispada da oni vjeruju u Isusa i da je taj Isus živ. Hahahah. Potiču me na čitanje Novog Zavjeta i na iskreni razgovor s Isusom. U roku 2 mjeseca imam osoban susret s Isusom Hristom i u tom trenutku kada Isus ulazi u moje tijelo bivam potpuno iscijeljen od onog ludog psihičkoh stanja, iz kojeg nikako nisam mogao van. Ponavljam, POTPUNO ISCJELJEN!!! Mislim si: “Ček’, jel ovo moguće? Sjutra se budim i vidim: “O, da, izgleda da je moguće!” Nanovorođenje, ozdravljenje, sloboda, novi početak. Kada svijetlo dođe tama mora nestati!

Kako ste odlučili da držite preventivna predavanja za djecu?

Kako sam krenuo živjeti s Isusom i imao iskustvo iscjeljenja i oslobođenja od svoje pale naravi i droge, na jednoj večernjoj molitvi jasno dobivam poziv odozgo da ispričam svoju priču u srednjoj školi u mom kvartu. Ta ideja je za mene bila prevelika u tome trenutku, no, kroz par dana dobivam poziv za jednu drugu srednju školu da održim tribinu na temu prevencije pod nazivom Kako reći ne?

Gdje ste sve, osim u Hrvatskoj držali predavanja? Kako djeca reaguju? Da li Vam prilaze djaca koja se već drogiraju i traže savjete? Šta im kažete?

Od 2008. g. od kada sam se odazvao svom pozivu bio sam u oko 70 škola diljem hrvatske, a priliku da ispričam svoju priču imao sam u Keniji i u Americi. Mladi dobro reagiraju pošto se nađu u mojoj priči i pošto je predavanje na njihovom jeziku. S nekim učenicima se družim još uvijek i potičem ih na Onoga koji je meni pomogao.


Kako ste uspjeli da ponovo počnete skijati? 
Znaš ono, ne možeš hodati, a netko te pita da li bi skijao? NARAVNO!!! Prije nesreće sam bordao par godina I skejtao tako da je neki interes postojao, a uostalom nisam ni znao da postoji monoskija. Nakon par godina života u kolicima moja mama šeće kroz predivne Nove Dvore u Zaprešiću i razmišlja kako bi me mogla vući na nekim sanjkama pošto s kolicima ne mogu ništa po dubokom snijegu. S tom idejom odlazi do jedne firme s ortopedskim pomagalim i tamo saznaje da postoji monoksija za osobe s invaliditetom. Jako brzo osnivamo Monoski klub Zagreb i odlazim na tečaj monoskijanja u Austriju. Sada već skijam desetak godina I mogu reć’ da je pravi gušt. Svake godine s društvom odem na neko novo mjesto u Francuskoj i redovito sam na Zagrebačkom sljemenu. Inače vozim handbike, volim plivati i roniti. Ovim putem bih htio ohrabriti svaku osobu s invaliditetom koja u ovom trenutku treba ohrabrenje s ove tri misli:
1. Isus te voli bez obzira na tvoj invaliditet, zazovi ga da Ga upoznaš i saznaš koliko!
2. Tvoj invaliditet može biti tvrdo nesavitljivo drvo ili odskočna daska jer tvoj stav određuje kako češ živjeti sam sa sobom.
3. Počni se baviti sportom.
7. Nakon svega što ste prošli, kako Vam danas izgleda Vaš život? Koliko Vas je nesreća promijenila? Da li drugačije gledate na život i svijet oko sebe?
Nesreća mi je pomogla i na neki način prisilila na stvari koje inače nikada ne nih napravio. No, iako mi je nesreća pomogla i ponizila me za moje dobro nije me u srži promijenila jer sam zaključio kroz svoj neuspjeh, borbu, trud i gledajući druge da to može samo Bog. Danas sljedim Isusa Hrista i mogu reć’ da od kada sam poludio za Isusom nikada nisam bio normalniji!
Šta biste poručili ljudima koji su zdravi, imaju zdravu porodicu, krov nad glavom, a ipak ne uspijevaju da pronađu razlog za zahvalnost i motiv da budu zadovoljni?

Imam jednu priču.
Pričaju dva pokvarena sata o životu.
Pored njih prolazi sat koji pokazuje vrijeme i kaže im: “Hej, upoznao sam Urara koji me popravio i sada znam svoju svrhu, a to je da pokazujem vrijeme!”
Dva pokvarena sata se pogledaju, prasnu u smijeh, i kažu: “Ček, ti hoćeš reć’ da 7,5 milijardi pokvarenih satova koji ne rade su u krivu, a ti i malo ostalih satova koji pokazuju vrijeme su u pravu?
U ljubavi i poštovanju poručujem svim ljudima: “VRATITE SE BOGU!” Čitajte Bibliju, živite Bibliju i razgovarajte s Isusom svojim riječima.

Da ste me pitali u mladosti koja je razlika između trave i laganja rekao bih da je bolje lagati nego pušiti travu. No, dal’ je zaista tako? Prije nego odgovorimo na to pitanje razmislimo o ovome: želja za cigaretom i želja za laganjem dolazi iz istog korijena – naše nutrine. Oprosti mi što ću ovo pokratiti na najjače. Ono što sam zaključio kroz svoje osobno iskustvo i primjere drugih je, da postaneš ovisan ne trebaš ništa učiniti, samo se trebaš roditi. Ovisnost u nama čuči od rođenja i zove se pala narav, neizlječivi rak duše!

Zbog te pale naravi čovjeku je potpuno normalno živjeti potpuno krivo. Pod time mislim;
– Normalno je da spavam s više žena iako je zamišljeno da spavam samo s jednom I to u braku (bijela vjenčanica bi trebala predstavljati život u čistoći), no, tko će to čekati il’ držat’ se toga. Pa nismo zaostali!
– Normalno je da držim svoju curu za ruku I okrećem se za drugim curama?
– Normalno je da djevojka prevari svog dečka/muža jer “zabranjeno voće je najslađe” iako zna u svojoj glavi da ne bi trebala, no, ne može si pomoći.
– Normalno je da psujem kada sam ljut, I ne brinem puno što moja riječ ima silu I ranjava ljude oko mene.
– Normalno je muljati u bilo kojem djelu života, no, mrzim kada mene netko mulja. I naravno da neću prijaviti nešto kada idem preko granice jer ne trebam baš ja glumiti bedaka u državi u kojoj velika večina mulja.
– Normalno je da ratujemo jer smo sebični iako bih trebao biti zadovoljan jer dišem, stvaram, uživam, volim, a najbolje se osjećam kada dajem.
– Normalno je da pušim travu i da postajem sve ljeniji, mutaviji i počinjem lagano pucati na psihu.
– Normalno je da čovjek od šljive, marelice, breskve I ostalog voća stvori alkohol, postane alkoholičar, uništi život sebi I svojoj obitelji na putu bez povratka.
– Normalno je da se ne mogu promijeniti iako ne bih htio činiti zle stvari. Mislim I govorim da mogu, no u biti ne mogu. Uostalom, zašto ne bih radio zle stvari?
– Normalno je da me moja slobodna volja odvede u ovisnost, a ne može me izvesti iz ovisnosti.
– Normalno je da zapalim pljugu iz radoznalosti pa poslije ne mogu prestati.
– Normalno je da kupujem cigarete na kojima piše “PUŠENJE UBIJA” što me uopće ne smeta.
– Normalno je da mrzim iako bih trebao oprostiti.
– Normalno je da ne razmišljam o posljedicama dok sam mlad jer želim živjeti.
Uz još puno primjera I puno ljudskih slabosti koje nisam ni spomenuo zaključio sam: “TO NIJE NORMALNO!” I ako me zanimalo kakva je točno moja nutrina trebao sam samo pogledati svoju vanjštinu, kako se odnosim s ljudima, kakve riječi izgovoram, kako se oblačim…, jer je moja vanjština savršena slika moje nutrine.
Dopusti da ti se obratim osobno. Imam jednu dobru vijest I jednu lošu vijest za tebe. Loša vijest je da sam sebe ne možeš promijeniti, a dobra vijest je da ipak postoji način! S obzirom da se velika večina ljudi ne složi s mojom tezom na prvu, a nisam ni ja u početku, zamolio bih te da potpišeš jedan ugovor sam sa sobom, i daš odgovor sam sebi. U tom ugovoru navedi sve loše stvari koje vidiš u sebi poput; sexa prije braka, mastrubacija, laganje, prepisivanje na ispitima, ponos, ljutnja, cigreta, alkohol, droga, sebičnost, samopravednost, kocka, facebook, muljanje (slobodno nadodaj)… I probaj prestati sa svime na mjesec dana s ciljem da probaš sam sebe promjeniti. E, to ti je ovisnost!

Ukoliko želite da kontaktirate Matiju to možete učiniti putem njegove FB stranice ili mejla:
facebook: Matija Gorjanec
email: [email protected]

Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

IZDVAJAMO

To Top