All for Joomla All for Webmasters
Heroji zajednice

MAHALI SU PIŠTOLJIMA, PUŠTALI NA MENE PSE, ALI ME I SAČEKIVALI U GAĆAMA: Ognjen (28) radi jedan od najslabije plaćenih poslova, a SVAŠTA PREŽIVLJAVA

“Kad bih vam pričao čega sam se sve naslušao i u kakve smo sve avanture i nevolje upadali ja i moje kolege, ne biste mi verovali. Od ujeda pasa do prisustvovanju svađama i obračunima, svega je bilo”, kaže Ognjen Drača (28) koji već nekoliko godina obavlja različite kurirske poslove.

FOTO: PROFIMEDIA

Prema njegovim rečima, najupečatljiva scena koja je njega zadesila bila je ona kada je mušterija koja je poručila picu potegla za pištoljem.

“Za vreme novogodišnjih praznika sam raznosio brzu hranu, stigla mi je porudžbina, došao sam na dogovorenu adresu, međutim nikoga nije bilo u prvom momentu. Onda je mladić koji je poručio picu stigao sa svojom devojkom kolima, usput mi rekavši da se vraćao iz kafane i da nije mogao brže da dođe. Elem, u tom trenutku par nepoznatih momaka počelo je da dobacuje nešto devojci, a dečko je izvadio pištolj iz kola i počeo da im preti. Možete mislite šta mi je sve prošlo kroz glavu. Da stvar bude komična, nakon što su se mladići razbežali, dotični mi se osmehnuo i prokomentarisao nešto u stilu “Pogledaj kakvi ludaci”, nisam znao šta da kažem”, priča Ognjen.

FOTO: PROFIMEDIA

To naravno, nije bila jedina neprijatna situacija koja ga je zadesila na poslu.

“Često se desi da krenem da pokucam na vrata mušterije i čujem s druge strane vrata dreku i svađanje. Pozvonim, niko ne odgovara, sačekam 15-ak minuta da se stvar smiri i pozvonim opet. Tada obično uljudno otvore i kažu da me nisu čuli prvi put. Dočekivali su me i sa različitim sumnjivim valutama, ja one novce nikada nisam video, a otac mi radi u menjačnici”, dodaje kroz smeh.

FOTO: ZORANA JEVTIĆ

Odbijanje da se plati porudžbina takođe je jedan od scenarija sa kojima se zaposleni susreću, a poručioci se dovijaju na različite načine da bi izbegli plaćanje.

“Dešavalo se da samo uzmu porudžbinu i zatvore vrata. Drugi se prave nevični, pa baš u tom trenutku magično izgube novčanik, smešno”, kaže Strahinja Zorić, koji je takođe dugo bio zaposlen u restoranima brze hrane, ali i kao kurir u jednoj od službi za dostavu različite robe.

Prizor koji je na njega ostavio najjači utisak bio je muškarac koji ga je dočekao oskudno odeven i to u ženskom vešu.

“Radio sam u firmi koja obavlja gradsku dostavu, takozvane “potrčko” poslove. Između ostalog, često smo dobijali porudžbine od ljudi koji odsedaju u jednom hotelu na Dorćolu. Te večeri došli smo ispred hotela, portir nas je već znao, pa nas je odmah pustio, popeo sam se do sobe, a onda je usledio pravi šok kada mi je jedna javna muška ličnost, inače poznata po ekscesima takvog tipa, otvorila vrata odevena u ženski donji veš, sa sve halterima i ostalim propratnim stvarima. Da stvar bude gora još jedan muškarac, gotovo u potpunosti go stajao je iza njega. Ipak, dobio sam dobar bakšiš, tako da ne mogu da se žalim”, kaže Strahinja.

Kada govori o napojnicama, Ognjen ističe da one dosta zavise od doba godine, praznika i godišnjih odmora.

FOTO: MARINA LOPIČIĆ

“Posle Nove godine i Božića retko ko daje napojnice, jer se ljudi dosta istroše za te dane. Isto je i kada prođe sezona letovanja. Mada, uvek ima ljudi koji će vam tražiti kusur u dinar tačno”, kaže on.

Ostajanje bez bakšiša pak, nije toliko tragično koliko ostajanje bez same porudžbine.

“Jednom sam razvozeći hranu kolima istrčao iz vozila da ostavim narudžbinu, a kako nemam naviku da u tim trenucima zaključavam auto, jer stalno izlazim i ulazim, kad sam se vratio video sam da su dve pice sa zadnjeg sedišta nestale. Srećom, šefovi su imali razumevanja za takve stvari”, žali se Zorić.

FOTO: PROFIMEDIA
Nemaju uvek ni svi problema sa ljudima, te se događa i da kućni ljubimci napadnu kurira.

“Kolega mi je pričao da je njega isti pas ujeo dva puta. Jednostavno se zadesilo da je imao dve porudžbine na toj adresi, a oba puta je pas burno reagovao”, priseća se Ognjen.

Ipak, posao im donosi i šaljive momente.

“Sećam se da sam imao neku veću kupovinu za jednu gospođu, doneo sam joj svu robu, a račun je iznosio 3.590 dinara. Gospođa mi je dala 3.600, ja sam krenuo za novčanikom da bih joj vratio kusur, ali me je ona preduhitrila, rekavši “Ma nek ide život, zadrži”. Nisam mogao da verujem da je tako odreagovala zbog svega 10 dinara, ali sam se od srca nasmejao”, poručuje Strahinja.

 

(dijaspora.news/Blic/M. Antonijević, A. Ristović/Foto: Profimedia)

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

IZDVAJAMO

To Top