Bosanac ostavio u testamentu milion maraka našem najvećem preduzeću!

Share

Tweet

Share

Share

Email

Comments

Tehnički gledano, bijeda iz javnih kuhinja, plaća bijedi pod predizbornim šatorima svaki zalogaj i svaki gutljaj i svaki humanitarni paketić. Plaća i plaćaće.

Kao grom iz sniježnog neba, odjeknula je vijest da je Bosanac iz Kanade u testamentu ostavio milion KM narodnim kuhinjama u BiH.

Presuda je donesena 29. decembra, odnosno da sve bude kako je on želio i napisao u testamentu – priča Zilha Šeta, poznatija kao tetka Zilha iz sarajevske narodne kuhinje ‘Stari Grad’ i dodaje da je gospodin želio da novac završi u Bosni jer je često posjećivao narodnu kuhinju na Baščaršiji gdje je sa uposlenicima pio kafu.

 

Jako je važno naglasiti da novac ide isključivo za hranu. I još važnije, predobri čovjek je anoniman.

 

Arhitektura javne kuhinje

 

A, šta su ostavili domaći političari naše zvijezde i naše vođe? Te lučonoše demokratije u ova smutna vremena predizborna. Ostavile su nam da prostite klinac krasni, dugove, sramotu, jad i čemer. Bijedu. Zapravo, pripremile su teren za anonimnog Bosanca, koji je odavno, ima tome deset godina, shvatio da će javna kuhinja biti najrasprostranjenija institucija u Bosni i Hercegovini. Naše najveće preduzeće, koje ima najsvijetliju budućnost.

 

Jer, nije teško provjeriti u čemu smo najbolji na svijetu. Svevideći Gugl vam kaže odmah. Prvi smo po broju nagaznih mina u odnosu na broj stanovnika, prvi smo po broju mladih nezposlenih u Evropii  među prvih pet u svijetu, među prvima smo po stopi korupcije. Zapravo, ne treba vam nekakav internet pretraživač da bi se uvjerili u tako li što. Pogledajte kroz prozor i ugledaćete sigurno kontejner pretraživače na svakom ćošku.

 

To su vam bivši profesori, nastavnici, radnici, penzioneri, razvojačeni PTSP-ijevci…jednom riječju armija unesrećenih za javne kuhinje spremni. A, tu armiju su direkrtno kreirale politike i političari u zadnjih četvrt vijeka. Znate ih dobro.

 

To su “heroji rata” koji su npr. imali svoje robove u fabrici “Sokol”, poput Dragana Čovića, a danas izmiještaju tokove rijeka zbog hacijendi svojih. To vam je Bakir Izetbegović ratni korisnik sarajevskog sefa, koji se sprema sve familijarno sa ženom za erdogansku vladavinu Bosnom, pa ko izdrži. I to vam je na koncu stražar u kasarni Mahovljani, Milorad Dodik, što iz rata iazđe kao “uspješan privrednik”, što se često zabroji koliko nekretnina ima što on, što familja mu, odavde do Kipra i nazad.

 

E, to su vam arhitekte javnih kuhinja. To su vam oni što od zemlje napraviše lidera u korupciji, bijedi i nezpaoslenosti. To su vam one omiljene face, koje će sa svojim partijama lopatom uzeti i ove izbore.

 

Paklena trilaterala

 

Pa je prepoštenom Bosancu iz Kanade bilo jednostavno sabrati 1+1+1= SRANJE, pa je dobrotvoru sa one strane svijeta, ima tome decenija, kad je pravio testament bilo jasno da će Bosni i Hercegovini u 2018. prioritet biti javne kuhinje, još preciznije hrana u javnim kuhinjama.

 

Nego šta su svijetu ostavili gore pobrojani arhitekti kuhinja? Jebi ga, neko projektuje piramide i oblakodere, a ovi naši sa diplomom arhitekture i mesarske škole, prave more kuhinja javnih. Ostavili su npr. autoput koji vodi u kukuruzište, ali za naše pare. Ostavili su zgradu Vlade, za naše pare od prodaje našeg telekoma, u koju, pogađate ne možete ući. Opet, pogađate, tamo je cijena hrane kao i javnim kuhinjama, samo što je jelovnik a la cart. Ostavili su stanove, vile, firme, još stanova, nešto restorana, agencija, još stanova, naravno svojoj djeci, užoj i široj familiji.

 

Ostavili su hacijende po Hercegovini, pa red stanova, pa red firmi, pa red moćnog carstva sarajevskog, dabome, sebi i svojti. Opet i opet…Filantropija? Oni bukvalno i praktično i teoretski ne znaju šta ta riječ znači.

 

Ali, ne sekirajte se, neće stati na tome zvijezde otimačine i propasti narodne. O ne! Vidjećete vi već neku od ovih njuški, kako se pored narodne kuhinje fotografiše u izbornoj godini. Jer, ništa ljepeše nego tuđim kurcem gloginje mlatiti. U ovom slučaju, tuđom humanošću kititi se.

 

Kako raja iz javnih kuhinja finasira predizborni krkanluk?

 

A, neki će zlobnik reći, nemoj tako, pa i ovi naš “humanitarci” vole ljude. Nema predizbornog skupa, a da se ne okrene jagnje, prase, da se ne popije nešto džabana ili barem kakav paketić sa uljem, brašnom i šećerom u subotu, dan uoči izbora. Aman, isto kao i ovaj kanadsko-bosanski dobrotvor.

 

E, pa nije isto! Anonimni Bosanac u Kanadi svaki je dolar zaradio, a onda od svojih para platio hranu za potrebite. A, politički kabadahija domaći, em nije ništa zaradio, em je od onoga što je raskućio u svoj džep strpao pare, em na koncu, dragi čitaoče TI IZ BUDŽETSKIH PARA FINASIRAS PARTIJE I NJIHOVE IZDATKE.

 

Tehnički gledano, bijeda iz javnih kuhinja, plaća bijedi pod predizbornim šatorima svaki zalogaj i svaki gutljaj i svaki humanitarni paketić. Plaća i plaćaće.

 

Gledao je to onaj dobrotvor iz Kanade i poslao zemlji svojoj pare za narodne kuhinje. Za tri narodne kuhinje. Očekivao čovjek da će to biti dovoljno. Da ljudi na noge stanu, da se oporave i krenu u život, barem malo dostojan čovjeka. Da se okrijepe, pa dalje.

 

Nema dalje! Sa troglavom nacionalističkom aždajom, nema dalje. Može samo u rikverc, ka reprizi pakla prve polovine devedesetih.

 

A, dobri Bosanac, da je sto puta Bil Gejts ili Mark Zukerberg, ne bi sa svim svojim novcima i donacijama začepio bosanskohercegovačku crnu rupu za usisavanje novca i isisavanje života.

 

Hvala do neba nepoznatom filantropu naših korijena iz daleke Kanade, ali ovdje narod živi jednu veliku kolektivnu javnu kuhinju. Na njemom čelu su, kao i svugdje u svijetu propali arhitekta i mesar bez prakse. I kako se čini po anketama, sasvim je dobro narodu sa mesarom i arhitektom na čelu iste.

(Dijaspora News/Buka)